glagol Proglasiti nešto patentom; Prisvojiti neko pravo; Nešto izumeti, napraviti novi patent (lat.)
glagol Patentirati.
glagol Dati ili dobiti prvenstveno ili isključivo pravo iskorišćavanje čega, naročito nekog pronalaska, zaštititi patentom; fig. ponašati se kao da ima isključivo pravo na nešto, npr.: Taj misli da je patentirao mudrost. (lat.)
imenica Glagolska imenica od patentirati (lat.)
ital. patente netta uverenje koje se daje putnicima da su sa polaznog mesta krenuli zdravi. A za robu da je sa polaznog mesta upućena ispravna.
pridev U studentskom jeziku: čist, pristojan, po modi, pomodan.
lat. patens, licentia dozvola za izrađivanje i iskorištavanje nekog patenta.
muški rod Javno pismo, otvoreno pismo; obnarodovana naredba vlasti (l. littera patentes); povelja o postavljenju na neki službenički položaj; zaštitno pismo kojim se nekome zakonski obezbeđuje pravo prvenstvenog ili isključivog izrađivanja neke robe; naročito: akt kojim se tvorcu nekoga korisnog pronalaska daje isključivo pravo iskorišćavanja toga pronalaska za izvestan niz godina; majstorsko pismo: porez na radnju; priznanica o plaćenom porezu na radnju. (lat.)